Stomatološka Poliklinika dr. Jelušić

Umjetnost dentalne keramike

Ljepota i izazov dentalne keramike leži u umijeću tehničara da kopira, imitira i reproducira prirodu koja je sama po sebi lijepa, nepredvidljiva i jedinstvena. Osim izazova prirodnosti, još je veći izazov estetika. Kombinacija prirodnosti i estetike ključ je zadovoljstva pacijenta.

Prilikom izrade protetskih nadomjestaka posebna se pažnja pridaje upravo dentalnoj keramici koja predstavlja “krunu” svakog protetskog rada. Objedinjujući sve na jednom mjestu, liječnika i pacijenta te dentalnog tehničara, kao što je to u Poliklinici dr. Jelušić, stvaraju se idealni preduvjeti za korištenje svih aspekta i gledišta pri kreiranju estetike.

Linija osmijeha, izgled lica, karakter osobe i na kraju, vrlo bitno, želje i viđenje pacijenta faktori su koji se uzimaju u obzir pri izradi protetskoga rada. Veličina i oblik zubi povezani su s izgledom lica, nosa, usana. Stoga je vrlo važno vidjeti pacijenta prije nego se počne kreirati dentalna keramika.

Proces “slaganja” keramike ima nekoliko faza, a pretpostavlja nanošenje slojeva dentalne keramike koji se peku na visokim temperaturama. Proces izrade slojeva keramike prati strukturu prirodnoga zuba. Svaki prirodni zub ima osnovno tkivo koje se naziva dentin te vanjski, tvrdi i transparentni sloj koji se naziva caklina. Kod izrade keramičkih protetskih radova prati se prirodna struktura zuba, stoga se radi u slojevima koji odgovaraju dentinu i caklini. Zadnji, površinski sloj keramike također se posebno nanosi te pridonosi konačnom estetskom i vizualnom efektu protetskog rada. Upravo se u tom završnom sloju mogu napraviti razne imitacije prirodne cakline poput napuklina, obojenih defekata i sl.

Postoji više vrsta protetskih radova koje možemo svrstati pod pojmom dentalne keramike. Dentalna keramika je završni sloj protetskog rada i njime se dobiva završni oblik i estetska svojstva protetskog rada.

Metal-keramika je dentalna keramika nanesena na metalnu bazu. Metalna baza daje joj čvrstoću i otpornost, a slojevi dentalne keramike daju konačan izgled. S obzirom na to da je metal tamne boje, prije nanošenja slojeva keramike on se mora sakriti, odnosno maskirati posebnim bojama kako bi se neutralizirao. Danas se metal-keramika smatra standardom u izradi keramičkih protetskih radova, no postoje i superiorniji materijali koji nemaju nedostatke metal-keramike.

Cirkon-keramika je po svemu slična metal-keramici, no kao bazu ima cirkon. Cirkon je sintetski mineral, vrlo dobrih mehaničkih svojstava, dovoljno čvrst kao baza za keramiku, a pri tome ima bijelu (neutralnu i estetsku) boju te ga organizam “ne vidi”, jer pripada u grupu biokompatibilnih materijala poput titana, od kojeg se izrađuju implantati. Cirkon-keramički radovi su bezmetalni i baza im je bijela struktura, čime imaju bolja estetska svojstva u odnosu na metal-keramiku.

Integralna keramika je estetski najprikladniji materijal koji se koristi pri izradi protetskih radova. Integralna keramika nema posebnu bazu kao metal-keramika ili cirkon-keramika nego je čitav zub izrađen od istog materijala. Povrh odličnih estetskih karakteristika, današnji materijali (litijdisilikatna keramika) imaju i odlična mehanička svojstva, stoga je ovaj materijal idealan za izradu protetskih radova. Boja zuba se odabire prema standardnoj skali, a potom se na keramičku bazu dodatno nijansira i modificira boja kako bi se postigao estetski maksimum. U konačnici dobivamo protetski rad odličnih mehaničkih i estetskih karakteristika izrađen iz jednog jedinstvenog materijala. Najčešće se ovakvi radovi povezuju uz CAD/CAM tehnologiju koja je računalno vođena i dopušta vrlo brz rad, zadržavajući pritom sve estetske i mehaničke karakteristike.

Integralni cirkon je poseban materijal koji se koristi kod izrade velikih estetskih rehabilitacija. Najčešće se koristi pri izradi velikih protetskih i implanto-protetskih rehabilitacija s mostovima. Ovaj je materijal pogodan i za najveće rehabilitacije, a da se pri tome zadrži odlična estetika koja se odlikuje transparentnošću, uz iznimna mehanička svojstva i činjenicu da je protetski rad izrađen od biokompatibilnog materijala bez metala.

Odabir protetskog materijala uvijek treba pratiti indikaciju, odnosno specifičnu situaciju svakog pacijenta. Ponekad je odabir materijala ograničen tehničkim faktorima poput veličine ili raspona protetskog rada. S druge strane i biološki faktori, poput alergija na neke komponente dentalnih legura (obično nikal), ograničavaju izbor materijala. Na kraju i želje pacijenata te prednosti i nedostatke svakog od ovih materijala treba uzeti u obzir prilikom odabira tehnike rada.